Nadbiskup Franjo Kuharić crkvu je posvetio 15. listopada 1978. godine.
Gradnja crkve Marije Pomoćnice započela je pozivom nadbiskupa Antuna Bauera 28. siječnja 1937. ravnatelju Omladinskog doma na Knežiji, Dragutinu Brumecu, u kojem mu je saopćio namjeru osnivanja nove župe na Knežiji i želju da upravu te župe preuzmu salezijanci. Voljan je, ako to salezijanci prihvate, dati župu na trajnu upravu salezijancima jer “ja svećenika nemam i neću ga barem 30 godina imati, a vi salezijanci učinili ste toliko dobra dolje na Knežiji, da vas je narod zavolio i taj narod želi, da ih vi kao župnici i dalje vodite”. Dekret o osnutku župe napisan je već sljedeći dan, a potpisao ga je sâm nadbiskup.
U to vrijeme, a osobito nakon smrti nadbiskupa Bauera, Alojzije Stepinac stalno je, kao novi nadbiskup, poticao salezijance da započnu gradnju crkve. Kad je za gradnju darovao gotovo svu ciglu i osim toga lijepu svotu novaca, salezijanci su u teškim ratnim vremenima ušli u gradnju nove crkve. Kamen temeljac svečano je blagoslovio nadbiskup dr. Alojzije Stepinac 11. listopada 1942.
Do 1948. crkva je toliko uređena da se u njoj mogla služiti misa. Svečano je blagoslovljena 15. kolovoza 1948. Čin blagoslova crkve obavio je biskup dr. Salis-Seewis, koji je upravljao Zagrebačkom nadbiskupijom dok je nadbiskup Stepinac bio u zatvoru. Nakon blagoslova, u kojem su sudjelovali samo svećenici, a vjernici su za to vrijeme bili pred crkvom, u crkvu je svečano unesen kip Marije Pomoćnice, a iza kipa ušli su vjernici i započelo je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio biskup.
U crkvi se od tada odvija redovito bogoslužje, ali se radovi na uređenju crkve nastavljaju. Tako su u crkvi uskoro postavljeni oltari Srca Isusova, sv. Josipa, sv. Franje Saleškog i sv. Ivana Bosca. Kad je 1950. Dominik Savio proglašen blaženim, i njemu je u crkvi posvećen oltar.
Liturgijska obnova, koja je započela nakon Drugoga vatikanskog koncila, učinila je dotadašnji projekt uređenja glavnog oltara neupotrebljivim. Izrada projekta povjerena je arhitektu Anti Starčeviću. On je u uređenje prezbiterija unio temelje Don Boscove duhovnosti. Središnje mjesto zauzima oltar, s lijeva je ambon, s desne strane kip je Marije Pomoćnice, a u sredini sjedala za svećenike. Na velikoj zidnoj plohi iza oltara od gotovo sto kvadratnih metara predviđen je veliki mozaik, koji prikazuje Don Boscov san o dva stupa: stup euharistije i stup Marije Pomoćnice, između kojih sigurno plovi lađa Crkve koju vodi papa.
Radovi na mozaiku dovršeni su potkraj ljeta 1978. Te godine cijela je crkva iznutra oličena, tako da je nakon trideset godina otkad je blagoslovljena, mogla biti posvećena. Za svečanost posvete upriličena je trodnevna priprava u kojoj su, uz glazbeni, molitveni i liturgijski program, održana i tri predavanja: Nikola Pavičić: “Gradnja crkve Marije Pomoćnice”; Stanko Gašparec, “Umjetnost u religioznom izrazu”; Milan Litrić, “Idejno teološka pozadina mozaika”.
Svečanost posvete crkve i blagoslov mozaika 15. listopada 1978. predvodio je zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić u crkvi prepunoj vjernika. Bio je nazočan izaslanik vrhovnog poglavara vikar don Gaetano Scrivo, prvi župnik župe Marije Pomoćnice Dragutin Brumec, projektant Ante Starčević, hrvatski i slovenski salezijanski provincijali, izvođači radova i drugi ugledni gosti.
