Dragi prijatelji, slava Božja, Božja ljubav i dobrota, zasjala je nama ljudima u punini u Isusu Kristu. Ne riječima, nego u jednom proživljenom životu - Isusu Kristu - Bog je pokazao što ćuti prema nama ljudima. U njemu je Bog postao "Emanuel - Bog s nama" (Mt 1, 23). U njemu nam se Bog objavio kao "Bog za nas". I to do ludosti križa. "Boga nitko nikada ne vidje..." (Iv 1, 18). Ali što Bog misli, kako djeluje, kakvima nas je zamislio, kakvima nas želi - to nam se očituje u Isusu Kristu. On je "Božja Riječ" (Iv 1, 1-5) koja je iz ljubavi uzela prebivalište među nama. Evanđelja nam otkrivaju kako sve što on čini nije ništa drugo nego da živi za čovjeka, za braću, za one koji su oko njega, za one kojima je potrebno spasenje, a to su svi ljudi.

Dragi prijatelji, po vjeri otkrivamo i susrećemo duboko otajstvo Božjeg milosrđa, heseda Božjega - veli Biblija. Milosrđe nije ništa drugo nego Božja dobrohotnost i ljubav prema nama ljudima! Bog je dobrota i ljubav po svojoj naravi. A dobrota i ljubav imaju potrebu da se priopće, razliju i daruju. Na to nas želi stalno podsjećati i jedna istina kršćanske vjere koju Crkva treba naviješta svim ljudima. A ona nam poručuje: Bog je stvorio sve da objavi svoju slavu.

Zaista, dragi prijatelji, vjera nije sputavanje, granica, terećenje, nego razvoj našega života do neslućenih dimenzija. Da bismo se u to uvjerili, pokušat ćemo produbiti naše razmatranje o stvarnosti vjere. Vjerom mi, umjesto svoga kratkovidnog pogleda, usvajamo pogled samoga Boga i po njoj stječemo novo shvaćanje zbilje, novo viđenje svijeta, našeg života, Boga, bližnjih, bračnog i obiteljskog života. Zaista, ona je temeljna krepost jer nam pruža i mogućnost dioništva u Božjemu životu, tj. zajedništvo s Bogom.

Možda je najbolje vidjeti što je vjera i moć vjere na djelu. Prizovimo događaj iz Evanđelja, kada Isusu u noći hoda po moru, prema lađi u kojoj plove njegovi učenici ( Mt 14, 23-33), nakon što je umnožio kruhove i nahranio ljude u pustinji. Isus šalje učenike lađom preko Genezaretskog jezera u Kafarnaum. Pred svitanje oni primjećuju kako im se iz mraka netko približava. Bijaše to Isus. Kad je vidio da su u strahu, reče ima: "Hrabro samo, ja sam, ne bojte se!".

Duboko sam uvjeren, dragi prijatelji, da je Božju volju o našem životu, njegovom cjelovitom smislu i svrsi, osobito o bračnom i obiteljskom životu, moguće otkriti i ostvariti jedino iz vjere, vjerujući. Taj neprocjenjivi Božji dar, ta temeljna kršćanska i uopće ljudska krepost spominje se u Svetom pismu – Bibliji nekoliko tisuća puta. I s pravom! U njemu nalazimo neprestani Božji poziv nama ljudima: poziv na vjeru. Sam Isus u svojoj nastupnoj propovijedi (Mk 1, 14) poziva na vjeru u Evanđelje, u Radosnu vijest o Božjem Kraljevstvu. Isus poziva svoje učenike, one koji mu se obraćaju za pomoć, da vjeruju. Samo onaj koji je susreo Isusa i vjeruje mu, doživio je spasenjsku moć Božju koja u Njemu prebiva. Ni otajstvo braka i obitelji ne možemo ostvarivati, pravo vrednovati i graditi bez vjere.

Zaista, dragi prijatelji, sva bol, sva patnje, sva naša ljudska mizerija, ali i naša životna radost proizlazi iz neostvarenog ili ostvarenog zajedništva i ljubavi. Zar nam i samo riječ "sreća" ne govori da se ono duboko ljudsko krije upravo u susretu, dubokom susretanju i jedinstvu među ljudskim osobama? Tko to, dragi prijatelji, može reći da ne žudi za odnosima koji su čvrsti, trajni, koji ispunjavaju čovjeka? Tko to od nas ne želi ambijent u kojem se osjeća kod kuće i obiteljski dom pun razumijevanja, topline i ljubavi.

Dragi prijatelji,
vidjeli smo da Bog preko znakova i stvarnosti ovoga svijeta progovara nama ljudima, daruje nam se i iskazuje nam svoju dobrotu i ljubav.
Ali to nije sve! Bog progovara i iskazuje nam svoju ljubav i po ljudima! Duboko sam uvjeren da mi ne možemo punim životom po istini živjeti, ako tu ljubav ne otkrijemo i slobodno priznamo i svome se Stvoritelju otvorimo i povjerimo! Cijela povijest svjedoči u čovjekovoj urođenoj sklonosti da se sa Stvoriteljem poveže. Htio bih da zajedno razmotrimo neke povijesne činjenice.
Jesi li ikada čuli za grčki mit o Odiseju?