Dragi mladi prijatelji, dragi župljani, hodočasnici našoj Majci Mariji Pomoćnici, sve Vas srdačno pozdravljam i zahvaljujem na Vašoj darežljivosti, velikodušnosti i djelotvornoj ljubavi prema našoj župi B.D. Marije Pomoćnice.
Ako se dobro sjećate imali smo štand s „Adventskim vijencima“ i „Figurama djeteta Isusa“, od kojih smo kao zajednica vjernika prikupili 7,466.00 € za Caritas župe, kao i mnogi drugi darovi koje ste velikodušno donosili u košaru dobrote, koja je bila na dnu crkvi i tako pomogli mnoge obitelji naše župe.
Na samome početku ovog blagoslova obitelji molio sam Gospodina: „da mi salezijanci budemo svijetlo, donesemo blagoslov i radost, da budemo Njegova trajna prisutnost“. Vama dobro poznato, da kao župa imamo jako puno pokojnika, koji se rastaju s nama ovozemaljski, ali vjerujem čvrsto da ćemo se jednoga dana pred licem Božjim, opet ponovno gledati i radovati. Ali isto tako nemojmo se žalostiti, naša se župa pomlađuje, ona raste, jer mnogi mladi odlučuju darovati se jedni drugima u kršćanskom braku, rađaju se nova djeca, tako se radujem kada čujem porodila se ta i ta žena, došlo prvo dijete nakon dugo godina molitve i posta, u nekim obiteljima rodilo se drugo, treće, četvrto, peto, a negdje i deveto dijete. Zar to nije radost i znak da nas nije ostavio Bog. On je s nama, u našim obiteljskim radostima i padovima. Radost je vidjeti toliko naše mladosti, koja služi i nesebično se dariva u oratoriju i župi, neki trčeći s onim najmanjima u oratoriju i vodeći ih Bogu kroz radosno igranje i djetinju molitvu, pjevajući i svirajući za Gospodina u Euharistijskim slavljima, veličanstvenim ministriranjem, do onog skromnog služenja mnogih duša u župi, koje se ne vidi i nisu nigdje zapisana niti objavljenja, a čine čuda. Dok ovih dana blagoslivljamo naše obitelji, hvala što svojom molitvom i prisutnošću natapate ovaj prostor da bude izvor milosti i mira, koji tako trebamo i za kojim vjerujem čeznemo. Osobito vas molim, da budnim okom pripazimo što donosimo u svoje domove, kao suvenire iz nekih zemalja, jer sam negdje primijetio istaknute figure slona, jing jang, bude. A Križa, kao da se jedva vidi ili ga nema, zato molim vas da budnim okom pazimo, postaviti stražu noćnu, da se u naše domove ne uvuče duh svijeta, nego neka ostane duh Isusa Krista, Raspetoga! U knjizi »O vjeri, nadi i ljubavi«, objavljenoj 1989. godine, prevedenoj i na hrvatski, papa Benedikt XVI. također povezuje molitvu i nadu: »Očajan čovjek više ne moli jer se više ne nada; čovjek siguran u sebe i svoju moć također ne moli jer se oslanja jedino na sama sebe. Tko moli, nada se dobroti i moći koja nadilazi njegovu vlastitu moćnost. Molitva je nada na djelu.« Međutim, ne smije se zaboraviti, upozorava papa, da »moliti ne znači sići s pozornice povijesti i povući se u privatni kutak sreće«. Papa Benedikt XVI. oslikava ulogu Marije kao figuru nade: »Prave su zvijezde u našem životu osobe koje su znale živjeti ispravno. One su svjetlo nade. Sigurno je Isus Krist svjetlo… Ali da bismo došli do njega, trebamo također neka nama bliža svjetla. A koja bi osoba mogla biti više za nas zvijezda nade od Marije, koja je svojim ‘da’ samomu Bogu otvorila vrata našega svijeta; ona koja je postala živi Kovčeg Saveza u kojem se Bog utjelovio…«
Vama dobro poznato, koliko se daju naši zborovi, da bi naša Euharistijska slavlja bila svečano obogaćena. Molim vašu pomoć i velikodušnost, kao uvijek, da i ovaj puta „otkinemo“ koliko tko može od svoje obitelji za rekonstrukciju i nadogradnju naših orgulja. Svoj dar možete uplatiti na račun župe ili osobno u župni ured. Hvala za Vašu dobrotu i svaki Vaš dar prema zajednici. „Bog neka blagoslovi naše dobročinitelje“.
don Danijel Vidović, župnik